Kromosom izgubljen u Božiću

Ne, nisam odustala od pisanja, niti sam počela gubiti inspiraciju. Imam još dosta tema koje mi se obično vrzmaju po glavi pa čak i od onog doba u rodilištu, ali... Kao da su sve nekako nestale ili izgubile važnost u ovo divno slavljeničko doba, doba radosti, koje je iza nas, a za koje mi se još uvijek čini kao da je bilo jučer. U to vrijeme kao da se moj kromosom ljubavi odlučio malo povući, pokazati da je naučio nešto iz one početne priče o sebičnosti i predati važnost Onome čije se rođenje tih dana slavilo. I tako mi je prestao nabacivati milijun ideja po glavi i nagovarati me na pisanje. Zadovoljio se time da sudjeluje u tim danima prikriven u jednom divnom osmijehu i pogledu okruglih okica koje su se počele sve češće širiti u osmijeh.

I iako mi se prije činilo da ću možda neku posebnu priču napisati baš na Božić jer će moj kromosom ljubavi ovaj Božić učiniti posebnijim i otkriti mi neke nove dubine Božića – to se nije dogodilo. Ispalo je da je bilo kao i svake godine – jedan sasvim običan Božić. Zapravo, čim sam razmislila o tome shvatila sam kako su moja „očekivanja“ bila nerealna i kako su riječi „običan“ i „posebniji“ potpuno neprikladne za Božić. Pa Božić je uvijek poseban, jer ako se beskonačnosti doda čak i još jedna beskonačnost, ona ostaje „samo“ beskonačnost. Tako i Božić jednostavno ne može biti posebniji nego što on to je. Svi se nekako u to doba trudimo biti bar malo bolji, tj. više misliti na druge – bilo da nekim poklončićem, donacijom ili na bilo koji drugi način izmamimo nečiji osmijeh i pokažemo im da postoji netko tko misli na njih pa da im tako bar malo približimo ljepotu Božića.

Kao i svakog dana, ali u to doba posebno, uživam u darovima i ne mogu prikriti radost. A ove godine nisam mogla uživati samo u onom jednom daru kojeg sam dobila prošle godine, nego se on neprimjetno priključio ostalim trima. I tako sam uživala u sva svoja četiri dara.

Ali, naravno, i ne samo u njima nego i svom mužu i obitelji i prijateljima i tolikim dragim ljudima koji su možda više „usputni“, ali je doticaj s njihovim životima, makar i samo na kratko, ipak utjecao na moj život i obogatio ga.

Ipak jedna mala razlika je što smo ove godine uz proslave sa sinovljevim nogometnim klubom i kćerkinom revijom u bazenu bili prisutni i na proslavi naše nove dodatne obitelji – Udruge Sindrom Down 21 Split. Tu smo se osjećali kao svoj na svome, a bilo je predivno i oslobađajuće iskustvo gledati koliko ljudi iskreno uživa u tim, po svjetskim mjerilima, nesavršenim izvedbama, a izvedbama koje su istinski savršene po ljubavi, ponosu i oduševljenju s kojim se izvode te volji i trudu koji su uloženi da bi mogli tu večer stati na pozornicu i pokazati što sve znaju i mogu. To je bilo toliko poticajno vidjeti i divno čuti kako i cijela publika pjeva i uživa s tim, tu večer posebno važnim, pjevačima na pozornici. Moja starija djeca su uživala u pjesmama i grickalicama, a najmlađi, onaj kojem možemo zahvaliti što smo bili dio toga, je malo slušao, malo sisao i na kraju zaspao. Iako je premali, vjerujem da je mogao osjetiti tu količinu ljubavi oko sebe te koliko je i tu prihvaćen.

 

Ipak i ova proslava, kao i cijelo to vrijeme blagdana, mi je prvenstveno bilo u znaku obitelji. Bili su praznici. Svi smo bili zajedno i jednostavno smo uživali u zajedništvu. Zbog toga nisam imala ni vremena ni potrebe pisati – jednostavno sam živjela, živjela 24 sata na dan sa svojom obitelji.

I nije to bilo nikakvo posebno druženje, veliko i nezaboravno putovanje ili sl. Niti je bilo sve idealno. O, ne – bilo je tu i prepirki, i natezanja, i nerazumijevanja, i kod djece nezasitnost darovima. Bilo je i malo natezanja oko kićenja bora, premiještanja figurica u jaslicama, a čak nam se i mali Isus izgubio te ga danima nismo mogli pronaći. (Sad kada razmislim, zanimljivo je da smo ga na kraju pronašli u, tada već praznoj, vrećici koju smo dobili baš na priredbi Udruge).

Ali sve sam to očekivala i svemu se tome i unapijed radovala, jer znam da u podlozi svega toga ipak stoji ona istinska i duboka ljubav, koju svi međusobno osjećamo jedni prema drugima, a da ćemo zbog praznika imati mogućnost provoditi puno vremena u zajedništvu i uživati u tom istinskom bogatstvu. I na taj način, kroz tu međusobnu ljubav, često i potpuno nesvjesno, slaviti Ljubav. 

I tako je prošao još jedan divan „običan“ Božić u mojoj divnoj „običnoj“ obitelji u divnom „običnom“ svakodnevnom druženju u koju se potpuno uklopio jedan divan „običan“ kromosom ljubavi.